“Bila me je bruka reći da mi se desilo to što mi se desilo”

Prije 20 godina sam se preselila u Njemačku ,i tu sam započela novi život. Kod kuće sam bila sil***na i ostala sam trudna, a bila bi bruka reći da mi se desilo to što mi se desilo.

To dijete sam rodila proklinjajući i tog monstruma, i svog “prijatelja” koji je gledao taj čin i ništa nije poduzimao, ali i Boga što baš ja.

Dijete sam odgojila, sada je momčina, prelijep i pametan i nikad mu nisam rekla kako je začet.

Imam fobiju od muškaraca, nikad se nisam udala, a prije godinu dana, vraćajući se s posla, pokupilo me auto, ostala sam bez osjećaja od struka.

Noge ne mogu pokretati, u kolicima sam, a sin me čuva kao št nikada niko nije.

Uzme me ko dijete u naručje, odnese do wc-a, iznese, odvede u park, nasmijava me svaki dan i olakšava grku svakodnevnicu.

Shvatila sam da je Bog znao šta će da se desi i da u svakoj nesreći ima i sreće.

Pitanje je gdje bih sada bila i kako bih živjela da mi nije mog sina, koji je nasilno začet.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *